Ruševo 136, 34350 Čaglin

Naša adresa

Posjeta na stranici

Pratite nas na:

© 2017 by GoldenValleyCroatia, izrada i web design by Danijel Emić

 

RUŠEVO – Podno Dilj gore na raskrižju cesta Pleternica-Čaglin, Pleternica – Đakovo i Čaglin – Slavonski Brod smješteno je od davnina malo “još uvijek” živopisno mjesto, u istočnom dijelu Požeške kotiline, Ruševo, koje se uporno pokušava oteti od zaborava, a koliko će još dugo ta borba trajati teško je predvidjeti. U njemu iz godine u godinu živi sve manji boj stanovnika što samo po sebi govori kakva je budućnost tog sela.

 

Nekadašnja zgrada Općinskog poglavarstva u Ruševu

Listajući svoje zapise o Ruševu koji su mu trebali pripomoći u snimanju dokumentarnog filma, naš sugovornik Vladimir Potnar, umirovljeni hrvatski časnik, aktualni predsjednik Povijesne postrojbe Trenkovi Panduri, koji danas živi u Požegi, a porijeklom je iz tog sela dokumentima nam potvrđuje kako je u Ruševu nekada bilo, za vrije NDH, sjedište Općinskog poglavarstva kojemu je na čelu bio njegov prezimenjak Franjo Potnar. Nakon kraćeg vremena, 1943. godine sjedište Općinskog poglavarstva seli u Pleternicu.

Povod ovom razgovoru o Ruševu bila je svetkovina Spasova, Uzašašća Gospodinova, koje se nekada slavilo na teško opisiv način, kada je selo bilo prepuno ljudi, pjevalo se, igralo, svaka kuća goste imala iako su tada bila teška vremena. Danas je slika sasvim drugačija, teško da su se i klupe u crkvi popunile na svečanoj i središnjoj svetoj misi, i to je to…..ponegdje koji gost u nekoj obitelji, a nekadašnja slavlja ostala su samo u uspomenama onih starijih generacija.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                                         Kuća kovačke radnje Emila Šporčića

Pomalo nam ogorčenim glasom Vladimir priča, listajući uredno složene stare dokumente kako svi srednjovjekovni dokumenti pišu Ruševo kako se i danas zove, kao naselje koje se spominje 1221. godine. Nekada se Ruševo spominjalo imenima Horšova, Hruševa, Kruševa da bi se od 1250. godine pisalo Ruševo.

Za vrijeme turskog vladanja, Ruševo biva “nahija”, a pod tu nahiju su spadali Paka, Sovski Dol, Zavratac s Čašljevcima, Braća Dol, Zabregovci, Vrhovine, Čaglin sa Srednjom Vasi i Topolovcem te Migalovci. 1851. Ruševo dobiva bilježništvo koje se 1870. gasi, da bi se 1875. godine ponovno vratilo u selo.

Zanimljiv je nekadašnji broj stanovnika u tom selu, u kojem je 1760. godine bilo 1.677 stanovnika, a samo 20 godina kasnije, 1780. godine 2.994 stanovnika koji su živjeli u 317 kuća.

Prema popisu stanovništva u 2011. godini u Ruševu je bilo stalno naseljeno 265 stanovnika od kojih je njih 81 bilo starije životne dobi, iznad 50 godina i više. Ta je slika danas puno nepovoljnija jer je evidnetno iseljavanja mladih obitelji sa djecom, a u selu ostaju samo staračke obitelji.

 

Berba grožđa u ruševačkim brdima

Starosjedioci sela Ruševa su Brkanovići, Veići, Emići, Jelići i Ilibašići dok su doseljenici 1702. – 1841. godine Berići, Japarići, Matijaševići i Štivići. Doseljenici 1841. – 1870. godine su Brnjarski, Folivarski, Kočeljak, Krajtneri, Kusetići, Ligenze, Potnari i Uljatovski. Doseljenici 1871. – 1950. godine Benc, Benčević, Brantner, Burka, Dopater, Dujko, Gilich, Greš, Hip, Janček, Jantošek, Lučinjak, Njerš, Panek, Plavi, Postreljeni, Razumović, Reponj, Stanković, Strikinac, Šporčić, Vuzem i Zec.

Na današnjem selskom groblju bila je crkva Sv. Nikole čije su se ruševine vidjele sve do 17. stoljeća. Za vrijeme turskog vremena župna crkva zbog svih događanja biva preseljena u Vrčin dol, a krajem 18. stoljeća crkva se iz Vrčin dola vraća u Ruševo. Početkom lipnja 1807. godine biva položen kamen temeljac za gradnju nove crkve. 1807. godine Ruševo trese snažan potres, a 1824. godine završava se gradnja nove crkve.

 

Župna crkva u Ruševu

U malo novijem vremenu, 1939.  godine Ruševo doživljava svoj veliki uspon, u selu radi 6 prodavaonica, 5 gostiona, osmogodišnja škola, bila je i velika destilerija alkohola i velika mljekara, radio je veliki broj kolara, stolara, kovača, šnajdera i drugih zanimanja.

Nakon drugog svjetskog rata u kome iz sela gine veliki broj ljudi, selo ne doživljava svoj razvoj, razlog tome je politička opredijeljenosti seljana koji su 100 posto Hrvati te koji se ne priključuju SKJ. Slijedi raseljavanje sela, slično današnjoj situaciji države, veliki broj se iseljava od Amerike, Australije, Švedske do ostalih zemalja EU.

Cesta Našice – Slavonski Brod biva jedina magistralna cesta u SFRJ koja nije bila asfaltirana, tek nakon uspostave Republike Hrvatske asfaltira se cesta od Čaglina do kraja sela Ruševa, a onda i dalje prema Slavonskom Brodu. Asfaltiranje ceste za ruševčene je došlo prekasno, veliki dio stanovništva se iselio. Bez obzira na novu državu selo i dalje sve više i više propada, gdje je danas, sami možemo zaključiti.

 

DVD Ruševo:

Osnovano 1903 godine.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Blagdan Spasovo 1916 godine.

Crkva Uzašašća Isusovog u Ruševu, 2016g

Održavanje 110 obljetnice DVD-a Ruševo  2013 godine. 

Dobrovoljno društvo DVD Ruševo